Winter Blues

Autor:

Dijana Knežević
0 Shares

Ulice prekrivene suvim, debelim slojem snega, temperatura – tek nešto ispod nule, savršeno, blago toplo “zubato sunce”, ti nosiš naočare, gaziš po mekom snegu, (ako si žensko) sa predivno isfeniranom kosom, i… lepo je… Ili…

Ulice prekrivene “bljuzgavicom”, rastopljenim blato-kiša-snegom, temepratura – dovoljno ispod nule, taman toliko da u kombinaciji sa njom i dolazi hladan, pravi zimski vetar, bez tračka sunca, a ti, eto, koračaš ulicama, bez naocara za sunce (osim ako predhodna noć nije ostavila “posledice” pa si prinuđen da ih nosiš), i (ako si žensko) na glavi poseduješ evenutalno dva pramena predivno isfenirane kose.

Razmotrivši lepotu druge slike – nije teško pronaći neke blage motive koji uvode u tzv. “winter blues” (“zimsku tugu”). Iako ovaj oblik depresije nije čest, istraživanja su pokazala kako sve veći broj ljudi pati od bar ponekih simptoma, a smatra se da oko 5% svetske populacije tokom života bar dva puta oboli od ovog oblika depresije.

Pri smeni godišnjih doba, naime, dolazi do promena u metabolizmu i ponašanju koje se manifestuje kroz, primera radi, pojačan apetit u zimskom periodu (kom smo skloni da ne pridajemo važnost tj. da ga pripisujemo raznim vrstama proslava), takođe i izražena želja za spavanjem, odnosno konstatna pospanost koja je u korelaciji sa tmurnim, mračnim jutrima i danima bez sunca. Upravo bi ova dva simptoma činila osnovu tzv. “zimske tuge” koja bi, ukoliko se bar donekle ne spreči, umela dovesti i do nešto snažnijih emocionalnih poremećaja.

Još neke od karakteristika ovog oblika depresije bile bi: problem sa spavanjem, socijalna disfunkcionalnost, “kratak fitilj”, nedostatak empatije, pad libida, umor, nedostatak motiva, malaksalost, pad imuniteta, veća podložnost infekcijama i drugo.

Nervni centri u mozgu kontrolišu naš dnevni ritam, a raspoloženje je stimulisano količinom svetlosti koju apsorbujemo preko očiju. Tokom noći, epifiza počinje da proizvodi supstancu melatonin koja govori našem organizmu da je noć vreme odmora, a jutarnje, dnevno svetlo (koje šalje sigal da žlezda prestane sa lučenjem) zimi ponajčešće nedostaje, te do naseg organizma poruka za “buđenje” i ne uspeva sasvim da stigne. Takođe, ono što ovde igra važnu ulogu jeste serotonin i ukoliko je njegov nivo nizak – dolazi do slabijeg rada, loše koncentracije, pa i depresivnosti. Izlaganje pravoj, dnevnoj svetlosti, podiže nivo serotonina, a time i raspoloženje .

Poznato je da se u zemljama u kojima je vreme najčešće tmurno, kišovito i hladno dogodi i veći broj samoubistava. Manjak svetlosti i sunca, dakle, svakako je ono što čini da se osećamo blago depresivno, no ono što nije utvrđeno jeste – zašto odsustvo svetlosti ima jači efekat na neke ljude u odnosu na neke druge? Statistički podaci govore da žene vise pate od ovog poremecaja nego muškarci, kao i da su deca i adolescenti prilično “ranjiv” deo populacije.

Ipak, ono što možemo učiniti da sprečimo (ili oteramo) “winter blues” jeste da što više boravimo na otvorenom (posebno tokom dnevnih časova) da priuštimo svom organizmu više sna, da slušamo vedru, brzu muziku, da se što više krećemo, izbegavamo alkohol i cigarete, a u ishranu unosimo što više ugljenih hidrata, belančevina i vitamina B – grupe.

To predlažu naučnici i oni koji “zimsku tugu” razumeju na specifičan način. Ja koja je povremeno osećam bih tek predložila sledeće:

Nakon nekoliko (ne više od tri) dana provedenih u zatvorenoj (po mogućnosti – i prilično zamračenoj) prostoriji, nakon slušanja muzike koja prati stanje u kom se nalazite, ne prekidajući ga, nakon knjige koja takođe opisuje vaše unutrašnje stanje, nakon svega, dakle, što je u skladu sa onim što trenutno osećate – napustite kuću ili stan i udahnite nekoliko ogromnih komada čistog vazduha, “unesite” u sebe dnevnu svetlost, nasmešite se čak i ako koračate ulicama prekrivenim najlošijom kombinacijom blata, kiše i snega i pokušajte da “sretnete” neko prijatno lice dok čekate autobus, ili dok u njega iznervirano utrčavate. Emocije, kao i godisnja doba, imaju svoje intervale trajanja i treba ih pustiti da isteku – ne sputavajući ih. “Ulaženje” u “zimsku tugu” nije isto što i zimska tuga, a posebno ne “obećava” depresiju. Kao što ni blatnjave cipele ne obećavaju nužno blatnjav dan.

Dijana Knežević

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.