Život u obliku slova

Autor:

Dijana Knežević
0 Shares

I ovu priču o virtelnoj stvarnosti potrebno je, čini se, početi klišeem. (A moguće da je upravo izbegnut?)

Živimo u svetu koji “bombarduju” konstantnim prilivima najnovije tehnologije. Internet je nešto sa čim smo, do sada, pretežno, srasli. Sasvim logično. Međutim, dolazimo da neizbežne virtelne stvarnosti u kojoj se umemo tako lepo “udomiti”. Facebook, Myspace, Skype, MSN… su samo neki od sajtova i programa putem kojih nam je dato da stupimo u kontakt sa ljudima sa kojima želimo. Pitanje koje se ovde postavlja jeste koliko srastamo s iluzijama koje primamo putem ovog medija? Koliko se lako “uljljkavamo” u sigurnosti koju nam ti silni razgovori nude? I koliko pravu stvarnost zamenjujemo ponuđenom?

To što ćemo internet videti kao mogućnost da se opustimo, edukujemo, razonodimo sasvim je druga stvar od one koja se usput dešava. Postoji dovoljan broj ljudi koji svoj život doživljavaju kao prazan i mali. Možda se i svako od nas, u jednom trenutku življenja, nađe neobično (i loše) dirnut tom činjenicom. Svejedno, način na koji ćemo pokušati pobeći od stvarnosti je stvar ličnog izbora, a pomenuta virtulena stvarnost neretko se čini najjednostavnijom.

Nisu mi potrebne neke velike činjenice da bih sve gore pomenuto mogla da potvrdim, iz prostog razloga što sam se u jednom periodu života (i u nekim prilično “praznim danima”) našla oči u oči sa saznanjem da sam praktično ovisna o tom svetu koji se naziva virtuelnim. Pored života ispunjenog najčarobnijim ljudima, tražila sam nove, zanemarujući stare, i “upoznavala” najdivnije i najludje. Sve se činilo strašno interesantnim. Pretpostavljam da je i bilo, ali… Fantastična socijalna umrežnost otvara nove mogućnosti. Jedna od njih je i svođenje života na slova. Moguće da to zvuči pomalo preterano, ali zaista je jednostavno živeti razmenjući sa nekim tek slova i uljuljkivati se u saznanje da su ti dani strašno ispunjeni, čak i kada su najprazniji.

Pa da… Prosto je. Nema potrebe sređivati se za kafu koju želiš popiti sa nekim. Tek se konektuješ, skuvaš je, pozoveš tog nekog i tako ćaskate. Satima. Na mahove se čini podjednako stvarnim kao i ono što zbilja priprada stvarnosti. Onda, u jednom trenu, shvatiš da u društvu pričaš o ljudima sa kojima pričaš na internetu. I da prepričavaš vaše šale. I da su te šale polutragično prepričane, uzevši u obzir da ti ni izraz lica tog nekog nisi imao mogućnost da propratiš. Ne, možda nije baš tako… Ili…?

Pretpostavimo da je sve to krajnje smisleno i lepo do trenutka u kojima se dani počnu svoditi samo na jednu mašinu u samo na “virtuelne” prijatelje. Sasvim je u redu ćaskati sa ljudima, iz ko zna kakvih gradova, i upoznavati ih, preko slova ili zaista… Sasvim je u redu popiti nekoliko kafa, u mesec dana, sa svojim računarom i nekim drugim, negde “iza”. Sasvim je u redu nekome, koga smo na tom mestu sreli, govoriti o svome životu…

Ostavila bih prostora za razmišljanje: Treba li slova pretvortii u život i treba li život pretvoriti u slova?

Dijana knežević

5 Komentara

  1. Ceca Reply

    Dopada mi se tekst… Mislim da postaje vrlo opasan taj virtuelni svijet..jer kad pocnemo da zivimo u njemu, gubimo sebe..i svoj stvarni zivot.. zaboravljamo na stvari koje nas cine istinski srecnim,i koje su nam najbitnije u svarnom zivotu..
    Ja sam oduvjek za varijantu.. pretvorimo slova u zivot…

  2. Dijana Knezevic Reply

    Milice, drago mi je zbog tvoje :virtuelne“, a sada i „stvarne“ ljubavi. 🙂
    Mislim da mi se, u sustini, desila slicna stvar, mada je poenta u onom komadu „slucajnosti“… Takve stvari, prosto, mogu da se dogode, a sasvim je druga stvar kada su takve stvari gotovo jedine koje se desavaju ili jedine ka kojima koracamo…
    Upoznala sam gomilu divnih ljudi obitavajuci na netu, ali mislim da, u periodu u kom sam to hronicno cinila, nisam bila bas potpuno ispunjen covek, bas zbog ove stvari koju si ti pomenuo, Strahinja.
    „Virtuelni svet“ poklanja mnogo lepog; lose je samo kada zamislimo da nam vise i ne treba.

  3. Strahinja Reply

    Mozda treba napraviti neku ravnotezu izmedju birtuelnog i realnog jer su takvi trendovi kojima trebamo da se prilagodjavamo.
    Jer svako vreme nosi svoja obelezja i besmisleno je opirati se necemu sto predstavlja realnost kao sto je komunikacija preko interneta-ali cinjenica je da je upravo sa pronalaskom interneta sve vise ljudi samo i usamljeno.Mozda internet omogucava olaksanu komunikaciju ali otezava odrzavanje i unapredjivanje socijalnih vestina-jer utisak koji se stice sa blizinom osobe kojoj se neko obraca ukljucuje i povratne informacije koje se citaju sa lica tokom odgovora na vase pitanje,visina tona kao i nacin izgovora recenice stvaraju jednistven utisak koji automatski-gotovo instinktivno omogucava coveku analizu svog sagovornika i svodjenje zakljucka da li se sa nekim moze sporazumeti ili ne.

  4. Milica Reply

    text ye super… ah! tay wirtuelni swet… i ya ima nesh da napishem 4 that wirtuelni swet… za sam swog dechka upoznala preko fcb/a… i chat, chat… i on dodje one day kod mene.. i eto lepo nam ye sada… together smo i lowe se… :))))

    1. Strahinja Reply

      Zdravo Milice : ) procitao sam tvoj komentar i moram da te pitam vezano za upoznavanje preko Facebook-a.Pomenula si da si sada sa deckom koga si tamo upoznala,da li ste imali zajednicke prijatelje koje poznajes u stvranom zivotu i svetu pa ste se na Fejsu samo frendovali ili ste se tamo na Fejsu upoznali?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.