Žena XXI veka

Autor:

Dijana Knežević
0 Shares

Ljudi stvaraju djela, a žene ljude. (Romen Rolan)

…Ili su i žene ljudi? Tom rečenicom, žene su automatski isključene iz svake od delatnosti u kojima bi ostavile ogroman trag. Zaista, u pogledu stvaranja ljudi, uloga žene ostala je nepormenjena. No, ono što, nekada, ženi nije bilo sasvim omogućeno jeste da i sama stvori delo. Od 1945., kada su se izborile za nekolicinu svojih prava, žene su se češće “sretale” u nekim od “muških” poslova. Danas nije ni malo neuobičajeno videti ženu koja sam podiže dete, koja živi sama (nesputano, nezarobljeno nekadašnjim društvenim normama). Iako su neke od žena imale moć i ostavile trag u istoriji, većina njih je živela tiho i neupadljivo. Tek kasnije dobijale su svoju ravnopravnost sa muškarcima. Žensko osamostaljivanje, posebno vezano za karijeru, znatno je uticalo i na “otuđenje” žene od muškarca i, uopšteno, od porodice. Danas je sve više razvedenih brakova, žena koje su svesne da žele i mogu same. Sve je manje brakova koje se sklapaju i više je žena koje veruju da ne treba da se “zarobe” porodičnim obavezama.

Koja je danas uloga žene? Ono što će većina pripadnica ženskog pola danas tvrditi, jeste da žensko mora da bude nezavisno, a sama ta nezavisnost ogleda se u finansijskoj nezavisnosti (iliti nadmoći), do koje se, naravno, dolazi kroz uspon u karijeri, što opet dovodi do “nadjačavanja” među polovima. Bez sumnje, žene su slobodne i kroz sam rad. Čini se da danas svoju snagu koncetrišu upravo na to područje. Ono što, na izvestan način, predstavlja problem, jeste ravnoteža između poslovnih i porodičnih obaveza tj. između poslovnog i privatnog života. Izbalansirati te dve oblasti, ženi XXI veka, nije nimalo jednostavno. Potrebna je, čak, i izvesna doza smelosti, koja za sobom povlači i ogromnu odgovornost.

U ovome vremenu, žena je, itekako, svesna svoje spoljašnjosti, svesna toga da joj lepota otvara mnoga vrata, ali na mnogo “žešći” način nego nekada. Ona je u prilici da vodi računa o svom fizičkom izgledu, da bude svesna svoje seksualnosti i to neuporedivo više nego ranije. Tema ženske seksualnosti još uvek je pomalo tabu, ali sigurno je da žena danas na tom području ima neuporedivo više slobode i, uz sve to, mnogo manje osuđivanja od strane okoline. Da li je uloga žene XXI veka da “objasni” sebi da može da postigne koliko i muškarac, čak i mnogo više – rodivši i izdržavajući dete? Ili je uloga žene da dobije potpunu ravnopravnost sa muškarcima, ali ne samo u pogledu prava, već i u pogledu ne pominjanja nekadašnjih prava? Ili je uloga žene upravo mogućnost da se vrati na ono što je nekada bila? Sva ova pitanja su ekstremno “nestabilno” područje. Bili su potrebni vekovi da bi žene postale ono što danas jesu: da bi obukle pantalone (što se često i koristi kao sinonim za ono što one, u današnjici, umeju da budu), dobile mogućnost da se bave “muškim” poslovima, samostalno zasnivaju porodicu, ne budu osuđivane zbog toga što su samohrane majke, izjednače se sa muškarcem – i u porodici i izvan nje.

Dobijajući svoja prava, žene su “izgubile” poneke osobine koje su volele kod “svojih muškaraca”. Žena, na jednakom položaju kao muškarac, moći će da mu se suprotstavi, čak i pobedi u tom sukobu uviđajući da je on “nedovoljno muško”. No, nije li to nešto do čega je, nakon emancipacije žena, bilo izvesno da ce doći? Ono što je sigurno jeste da se ženski deo populacije ne gleda očima kojima se nekada gledao. Dakle, žena je danas više od “mašine za rađanje”. Žena je, danas, dovoljno žena i kada skine kecelju, kada razmisli o svojim pravima i otpočne samostalan život. Samim tim – ona je ostvarila deo svoje “uloge”. Drugi deo ogleda se, možda, upravo u tome da tu kecelju, po potrebi, vrati i bude više i od same sebe?

Dijana Knežević

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.